Za sve kozmičke plesače. Karla hvala!
U srcu srca je pjesma
Berača pamuka pod suncem Georgije
Pjesma za čovjeka pribijenog na križu
Trkača koji ritmom umiruje svoj dah
Pjesma zagrljenih prijatelja
Pogleda s druge strane jastuka
Smijeha djeteta pod božićnim drvcem
Pjesma uz koju plešeš samo za sebe
Ona koja te prati u zaborav
Pjesma za sve nas
Plesače na strunama života
Maglica Srce nalazi se u zviježđu Kasiopeje (zanimljivo – inače prilično bezosjećajne mitske etiopske kraljice). Točnije, ona se nalazi u Perzejevom spiralnom kraku, nekih 7800 svjetlosnih godina od nas u smjeru suprotnom od središta galaksije. Čak i s te udaljenosti ova maglica na nebu zatvara prilično veliki kut od skoro 2.5°- unutar njega bi stalo gotovo 5 širina našeg Mjeseca.
U velikom broju spiralnih galaksija krakovi su mjesta rađanja velikog broja novih zvijezda. Isto važi i za naš Mliječni put. U Perzejevom spiralnom kraku nalazi se veliki molekularni oblaci čiji površinski dijelovi pod utjecajem snažnog zračenja zvijezda bivaju zbijeni i iz njih se rađaju nove zvijezde. Ukoliko su te zvijezde vrlo masivne, tada dobrim dijelom zrače u ultraljubičastom dijelu spektra, što pobuđuje molekularne oblake vodika da svijetle crvenkastom svjetloću. Svijetla emisijska maglica prema desnom rubu RGB fotografije ima oznaku IC 1795, a poznata je i kao NGC 896. To je ujedno prvi dio maglice Srce kojeg su vizualno uočili astronomi. Nove zvijezde i dalje nastaju u molekularnom oblaku koji je podloga ove maglice, pa je tu detektirano i značajno stvaranje većeg broja novih zvijezda koje se dogodilo prije svega 100.000 godina.
Kod SHO fotografije (Sulphur Hydrogen Oxygen – Sumpor Vodik Kisik) snimao sam u paleti koju često koriste kod obrade fotografija Hubble Space Telescopea. U gornjem lijevom kutu vidljiva je planetarna Maglica WeBo1, neuobičajeno tanke prstenaste strukture.
No što je u središtu, u srcu Srca?… Ovo što vidimo? Skupina mladih vrućih zvijezda, od kojih su neke masom 15-50 puta veće od Sunca, nastala iz ogromnog molekularnog oblaka prije nekih 1.5 milijuna godina. Svojim snažnim zvjezdanim vjetrom mlade zvijezde su ispuhale rupu veličine 330 x 230 svjetlosnih godina.
Ali da li je to sve… da li je to samo srce Srca? Što je u srcu tih zvijezda? Nuklearne reakcije vodika u helij… No što je u srcu vodika? Pa to je atom – samo je jedan proton u središtu… A protoni? Sastoje se od dva up i jednog bottom quarka. I to je to kaže klasična fizika standardnog modela. No znamo da ta fizika ne uspjeva dati objašnjenja kad počnemo govoriti o crnim rupama, raspada se u povezivanju gravitacije koja vlada na makronivoima sa silama koje vladaju u mikrosvijetu. Korak dalje (doduše samo u nedokazanoj teoriji) vodi nas teorija struna – kad dođemo do nevjerojatno sitnih redova veličina u središtu svega su minijaturne strune koje titraju. I ono što je interesantno titraju poput stojnog vala. Pogledajte ovaj video.
U ovom slučaju radi se o kružnoj struni. Vibracija vanjske energije u određenoj frekvenciji kreira stojni val na struni. A stojni valovi se ne formiraju pri svakoj frekvenciji i pri svakoj duljini strune. Točno uz određenu frekvenciju koja je vezana uz određenu duljinu strune formirat će se stojni val. I svaki od tih stojnih valova djeluje na način da okolina tu strunu percipira kao česticu. Kao elektron, kao kvark, kao foton ili čak kao graviton – česticu nositelja gravitacije. Zamislimo li svaku tu frekvenciju titranja kao notu, onda je kompletan model čestica popis nota, a svako od nas je golema simfonija i dio još veće simfonije svemira. Jer, u srcu srca je pjesma.
Već prije nekoliko godina počeo sam se baviti mišlju kako to se to energija pretvara u česticu. Došao sam do zaključka da je jedna od mogućnosti bila ogromna gustoća energije u početku svemira. Znamo zasigurno prema Einsteinovoj E=mc2 da su energija i masa izmjenjive i da su dva lica istog novčića. Energija također zakrivljuje svemir kao i masa. Da li je moguće da je pri izuzetno mladom svemiru energija bila toliko visoka po jedinici prostora da su, možda i pod utjecajem kvantnih fluktuacija, pojedini čvorići energije gravitacijski kolabrirali. No nisu koolabrirali u točku beskonačne gustoće već su se zatvorili u strunu. Samo struna određene frekvencije koja je bila vezana uz radijus zakrivljenosti prostora mogla je postati stojni val i time postati stabilna čestica. Sve ostale strune nisu bile dovoljno stabilne i raspale su se ponovo u oblik energije.
Sve je to naravno bilo razmišljanje nekog tko nema završenu diplomu iz tehničkih ili prirodoznanstvenih studija. No, prije mjesec dana čitajući o teoriji struna naišao sam na znanstveni rad dvojice fizičara – Donald Coynea sa UC Santa Cruz i D C Chenga sa Almaden centra za istraživanje. Oni su radili analizu mogućnosti nastanka crnih rupa prilikom rada LHC-a u Cernu. I došli su do zaključka da će LHC neumitno stvarati crne rupe. Jer su crne rupe – same čestice koje se stvaraju sudaranjem protona!
Svaki sudar zbog visoke energije stvori minijaturno zakrivljenje prostora koje formira neku česticu. Ona se onda, ukoliko je nestabilna, ubrzo raspadne, odonosno ostane takva zbog stabilnog stojnog vala koji se formirao u minijaturnoj crnoj rupi (odnosno petlji u prostorvremenu zbog zakrivljenja prostora visokom energijom).
Ako je to točno onda ne samo da je u srcu Srca pjesma već je rezoniranje te pjesme u moru mikro crnih rupa ono što čini sav poznati, opipljivi svemir. Mi smo pjevajuće crne rupe! I nosite stoga ponosno tu svoju melodiju… kako god se nekom činio čudan vaš hod u ritmu, vaše pucketanje prstima, poigravanje tabanima u tramvaju, ludi pokreti na plesnom podiju…svako od nas je jedinstvena melodija, a pjesma je dio nas i mi smo dio pjesme.
Podaci o fotografijama:
Slika 1: Maglica Srce (IC 1805, IC 1795)
Optički sustav: Meade 5000 80ED F6 Triplet APO @F5, 0.85 FF/FR
Kamera i filteri: QHY9c @ -25°C
Montaža i vođenje: SW EQ6Pro, motorno praćenje, vođen kroz Lacerta OAG sa ALCCD5 kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: 10X20min, Gain 17%, Offset 112, dark, flat
Software: Nebulosity3 snimanje, obrada Pixinsight 1.8, PS-CS6
Lokacija i vrijeme: Petrova gora – Petrova Gora Star Party 11.09.2015
Slika2: Maglica Srce (IC 1805)
Optički sustav: Skywatcher Equinox ED120
Kamera i filteri: ATIK 383L+M @ -15°C, SHO Baader filteri
Montaža i vođenje: SW EQ6R-Pro, motorno praćenje, vođen kroz OAG sa QHY5IIm kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: Ha 9X15min, SII 9X15min, O3 11X15 min, dark
Software: SG Pro snimanje, obrada Pixinsight 1.8, PS-CS6
Lokacija i vrijeme: Samoborsko gorje (blizina Japetića) 7/8.12.2021.
Leave a Reply