Osim životinja, ljudi i svakakvih drugih likova svemir nam nudi i praktične stvari. Ovog puta ponudio nam je jednostavno – vješalicu!
Osim životinja, ljudi i svakakvih drugih likova svemir nam nudi i praktične stvari. Ovog puta ponudio nam je jednostavno – vješalicu! Naravno, teško ćemo nešto objesiti na nju, no zamislimo da imamo svemirski kaput kojeg uzimamo s Vješalice i krećemo u istraživanje ovog neobičnog nebeskog objekta.
Brocchijev skup, Collinder 399 ili Al Sufijev skup je prividno grupiranje zvijezda u zviježđu Lisice, u blizni granice zviježđa Strelice. Članovi ovoga skupa čine asterizam koji sačinjava oblik vješalice pa je time dobio ime Vješalica ili Coathanger (eng.). Prvi ga je opisao perzijski astronom Al Sufi u svojoj “Knjizi nepokretnih zvijezda” 964. godine. U 17. stoljeću samostalno ga ponovno otkriva talijanski astronom G. B. Hodierna.
Godine 1920. Dalmero Francis Brocchi izradio je kartu ovog skupa za potrebe kalibracije fotometrije, a švedski astronom Per Collinder naveo ga je u svom katalogu otvorenih skupova tek 1931. godine.
Zvijezde ovog skupa koncentrirane su u jednom kvadratnom stupnju pa u Messierovom, Herschelovom i NGC katalogu nema dodijeljeni broj, vjerojatno zbog veličine skupa.Najveće istraživanje napravili su Hall i van Ladingham koji su zaključili da je po UBV magnitudama, svjetlosnoj klasi, radijalnim brzinama i kretanjima, Collinder 399 skup sačinjen od samo 5 toplijih zvijezda i jednog crvenog super diva.
Ipak, novija istraživanja izvode drukčije zaključke. Mjerenjem paralaksa utvrdilo se da dvije od šest zvijezdi ne mogu pripadati skupu. Preostale četiri zvijezde možda dijele zajednički paralaks, no daljnja istraživanja mjerenjem masa i perioda pokazala su da postoji mogućnost postojanja binarnih sustava s dugom periodom (>200 godina), no ni to još nije bilo sigurno.
| Rektascenzija | 19:25.4 (h:m) |
| Deklinacija | +20:11 (deg:m) |
| Udaljenost | 0.42 (kly) |
| Magnituda | 3.6 (mag) |
| Prividna veličina | 60 (arc min) |
Gledajući različite kriterije, 1970. godine istraživanjem se zaključilo da samo 6 najsjajnijih zvijezda sačinjava skup. Neovisne studije iz 1998. godine pokazale su da ovaj objekt nije prava nakupina zvijezda, već samo slučajno poravnanje zvijezda. Ove nedavne studije uglavnom su temeljile svoja otkrića na poboljšanim mjerenjima paralakse i pravilnom gibanju zvijezda koje je dao satelit Hipparcos 1997. godine.
Dakle, status ovoga asterizma mijenjao se kroz godine. Većim dijelom 20. stoljeća smatran je otvorenim skupom. Pod tamnim nebom Coathanger se može vidjeti golim okom kao svjetla mrlja, ali dvogledom ili teleskopom male snage uočavamo pravi oblik ovog skupa.
Ovaj asterizam i njegova neposredna okolina mjerilo su za određivanje najslabijih zvijezda vidljivih u malom teleskopu jer postoji širok raspon zvjezdanih veličina unutar toga skupa koje se lako mogu vidjeti na jednom malom mjestu neba.
Najbolje ga je pronaći laganim prelaskom pogleda duž zamišljene crte Mliječnog puta od svijetle zvijezde Altair prema još svjetlijoj zvijezdi Vegi. Na otprilike jednoj trećini puta prema Vegi, treba usmjeriti pogled prema tamnijem dijelu Mliječnog puta. Ovaj asterizam se najbolje vidi u srpnju i kolovozu kada se nalazi na najvišoj točki. Gledajući ga sjeverno od 20° sjeverne geografske širine, izgleda nam kao da visi naopako, a južnije od ove zemljopisne širine, izgleda uspravno kada se kuka nalazi na sjevernom dijelu Vješalice.
Collinder 399 sastavljen je od 10 zvijezda u rasponu od 5. do 7. veličine stvarajući oblik vješalice na način da se pravac sastoji od 6 zvijezda, a “kuka” od 4 zvijezde s južne strane, gledajući sa sjeverne polutke Zemlje. Dodatnih 30-ak ili više slabih zvijezda smatraju se povezanima u tom asterizmu.
Zvijezde se znatno razlikuju po udaljenosti jedna od druge, s tim što su samo HD 182422, HD 183261 i 7 Vul bliža jedna drugoj. Kada su ove zvijezde u najbližem položaju gibaju se na udaljenosti od gotovo 20 svjetlosnih godina, pri čemu bi se zvijezde 7 Vul i HD 183261 mogle nalaziti na svega šest svjetlosnih godina. Za usporedbu, Sunce i najbliža poznata zvijezda, Proxima Centauri, udaljene su nešto više od četiri svjetlosne godine.
Slijedi popis 10 zvijezdi koje obično uključujemo u članove “kaputa” na ovoj Vješalici, gledajući s lijeve na desno, najprije pravac Vješalice, a potom kuka.
1. 7 Vulpeculae
7 Vulpeculae je binarni sustav zvijezda udaljen otprilike 1160,70 svjetlosnih godina. Pravi je izazov gledati ovaj sustav zvijezda golim okom s obzirom da je vidljive magnitude 6,33. Približava se Zemlji s heliocentričnom radijalnom brzinom od -38 km / s, a orbita mu je 69,3 dana.
Ovaj binarni sustav sastoji se od dviju zvijezda, zvijezde div koja ima veći sjaj od zvijezdi glavnog niza iste spektralne klase, ali manjeg sjaja od divovskih zvijezda, te zvijezde čija priroda nije poznata, ali na temelju njene mase može se pretpostaviti da se radi o zvijezdi K-ili M. Međutim, mogla bi biti i bijeli patuljak ili He zvijezda kojoj je potrošen vodik s obzirom da je uočen nedostatak zračenja rendgenskih zraka iz ovoga sustava.
2. HD 183261
Ova zvijezda glavnog niza spektralnog je tipa B i svjetlosne klase V. Ovakve zvijezde imaju od 2 do 16 puta veću masu Sunca i temperaturu na površini između 10 000 i 30.000 °K. Zvijezde tipa B izuzetno su blistave i plave. Njihovi spektri imaju neutralni helij koji je najistaknutiji u podklasi B2 s umjerenim vodikovim linijama. Primjeri uključuju zvijezde Regulus i Algol. Vidljiva magnituda ove zvijezde iznosi 6,85, a udaljenost od Zemlje je 1.342,21 svjetlosnih godina.
3. HD 182972
Zvijezda A-tipa (AV) ili patuljasta zvijezda je zvijezda glavnog niza spektralnog tipa A i svjetlosne klase V. Te zvijezde imaju spektre definirane jakim apsorpcijskim linijama vodika. Imaju masu od 1,4 do 2,1 puta veću od mase Sunca. Temperatura im je na površini između 7600 i 10 000 °K. Svijetli i bliski primjeri su Altair (A7 V), Sirius A (A1 V) i Vega (A0 V). Zvijezde ovoga tipa nemaju konvekcijsku zonu pa se ne očekuje da posjeduju magnetski dinamo. Kao posljedica toga nedostaju im sredstva za stvaranje rendgenske emisije jer nemaju jake zvjezdane vjetrove. Ova zvijezda prividne je magnitude 6,60 te udaljenosti od Zemlje 805,32 svjetlosnih godina.
4. HD 182761
Kao i prethodna zvijezda, ova zvijezda je mlada zvijezda A-tipa glavnog niza, svjetlosne klase AOIII – S, prividne magnitude 6,30m te udaljenosti od Zemlje 479,64 svjetlosnih godina.
5. HD 182422
Zvijezda HD 182422, zvijezda je glavnog niza tipa B (BV), spektralnog tipa B i svjetlosne klase V, s prividnom magnitudom 6,40m te udaljenosti od Zemlje 1.376,19 svjetlosnih godina.
6. HD 182293
Ova zvijezda je zvijezda iste svjetlosne klase kao i 7 Vulpeculae. Nalazi se na 387,36 svjetlosnih godina od Zemlje, prividne magnituda 7,10m. Gledajući dio skupa, kuku vješalice odozgo prema dolje, uočavamo slijedeće najsvjetlije zvijezde:
7. 5 Vul
5 Vulpeculae je zvijezda bijele boje s prividnom magnitudom 5,60m slabog sjaja, ali vidljiva golim okom. Na temelju godišnjeg pomaka paralakse od 12,01 ± 0,32 mas., nalazi se na oko 272 svjetlosne godine od Sunca. Približava se heliocentričnoj radijalnoj brzini -21 km / s, a za 2,5 milijuna godina približit će se na udaljenost od oko 120 svjetlosnih godina (36,89 pc).
Ovo je mlada zvijezda glavnog niza A svjetlosne klase A0 V. To je zvijezda koja se brzo okreće s brzinom rotacije od 154 km / s. Zvijezda ima procijenjenih 2,33 mase Sunca i oko 2,7 širine Sunčevog polumjera. Zrači 34 puta Sunčevu svjetlost iz svoje fotosfere pri efektivnoj temperaturi od 8 940 °K.
Svemirski teleskop Spitzer otkrio je kruženje toplog diska oko ove zvijezde temperature od 206 K (-89 °F; -67 °C), širine 13 astronomskih jedinica od centra zvijezde. Iako disk nije izravno otkriven, njegovo zračenje otkriva da je u obliku tankog prstena. Zračenje ukazuje i na mogućnost postojanja kometa koji isparavaju približavajući se zvijezdi. Primijećena je neujednačena promjena sjaja zvijezde.
8. HD 182955
HD 182955 je dvojna zvijezda svjetlosne klase K5III, prividne magnitude 5,80m koja se giba na udaljenosti od 613,08 svjetlosnih godina.
9. 4 Vul
4 Vulpeculae je narančasta zvijezda, slabo vidljiva golim okom s prividnom magnitudom od 5,16m. Udaljenost ove zvijezde iznosi oko 272 svjetlosne godine, godišnje paralakse od 12,01 ± 0,32 mas. U dobi od oko 2,6 milijardi godina, smatra se starijom divovskom zvijezdom svjetlosne klase K0 III, koja je iscrpila opskrbu vodikom u svojoj jezgri i evoluirala iz glavnog niza. Sada je crveni div što ukazuje da stvara energiju fuzijom helija u svojoj jezgri. Zvijezda ima procijenjenu masu 1,72 mase Sunca i širinu veću od 10 Sunčevih polumjera. Zrači 67,6 puta više od sunčeve svjetlosti iz svoje povećane fotosfere pri efektivnoj temperaturi od 4,763 °K.
10. HD 182620
HD 182620 je mlada zvijezda glavnog tipa A svjetlosne klase A0 V, prividne magnitude od 7,15m te udaljenosti 696,92 svjetlosnih godina od Zemlje.
NGC 6802 – Cr 400
Uz ovaj asterizam na fotografiji imamo snimljeni i jedan jako lijepi otvoreni skup NGC 6802 – Cr 400, koji se također nalazi u zviježđu Lisica, magnitude 8,80m, površinskog sjaja 11,16m, a otkrio ga je 1784. W. Herschel. Nalazi se na udaljenosti od 3.700 svjetlosnih godina, rektascenzije 19h 30m 36s, deklinacije 20° 15′ 42”.
Prema knjizi “Herschel 400 Observing Guide”, Steve O’Meara, NGC 6802 je opisan kao mali zamagljeni otvoreni skup koji se nalazi kraj zvijezde 7 Vul, u kojem se može prepoznati rastegnuti trokutić zvijezda gledajući od sjevera prema jugu. Prema opisu NGC kataloga radi se o stisnutom, ali otvorenom skupu zvijezda prividne magnitude od 14-18m.
Također, “The deep sky field Guide to Uranometria 2000”, navodi da je to skup umjereno bogat zvijezdama, od 50-ak zvijezda, male svjetline, a snažne jezgrovite koncentracije. Bez obzira koliko je NGC 6082 bogat i je li Vješalica asterizam ili otvoren skup, predivni su objekti za pogledati dalekozorom, a snimiti teleskopom. Stoga, obucite svoje svemirske kapute i pod tamnim nebom uživajte u ljepoti svemira.
Podaci o slici:
Objekt: Cr399 – Vješalica
Optički sustav: SW ED80, SW 0.85 FF/FR
Kamera: QHY8C
Montaža i vođenje: SW EQ6Pro, vođenje kroz SW 9×50 finderguider s QHY5L-IIC kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: 11 x 15 min, Gain 4%, Offset 123, dark, flat
Software: Nebulosity3 snimanje, obrada Pixinsight 1.8, PS-CS6
Lokacija i vrijeme: Vidikovac Kamenjak, 5. srpnja 2019. godine, snimano od ponoći do 3 sata u jutro.
Leave a Reply