Mi astrofotografi amateri ipak se trudimo da osim popularizacije astronomije napravimo i nekakav znanstveni doprinos. Tako prilikom svakog fotografiranja radim usporedbu između fotografija kako bih utvrdio ima li neki objekat koji mijenja poziciju. Nije se jednom dogodilo da su astronomi amateri pronašli novi komet ili asteroid. Ovaj put nisam našao novi, no interesantno je da sam prilikom analize seta ovih fotografija uspio detektirati do sada najveći broj asteroida – njih 7. Priložio sam i fotografiju iz baze Lowel observatoryja sa označenim položajima asteroida. Neki su lako uočljivi, a za neke se treba malo pomučiti ;-).
Svi se snimljeni asteroidi nalaze u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera. Jupiter je svojom snažnom gravitacijom onemogućio prikupljanje jednog relativno većeg planeta u tom dijelu sunčevog sustava. Ceres (Cerera) sa svojih 950km promjera je najveći objekat u asteroidnom pojasu. Najveći od ovih snimljenih je (888) Parysatis sa promjerom od oko 45km. Dolje u sredini fotografije prolazi asteroid 9718 Gerbefremov promjera 2.6 km. Njegov sjaj je u trenutku snimanja bio 17.1 magnitude. Najtamniji od ovih asteroida je 2004 CR33 i sa magnitudom 21.4 je jedva uočljiv.
Dubina ovog dinamičnog pogleda je nevjerojatna. Asteroidi iz našeg Sunčevog sustava, zvijezde iz naše galaksije, snimkom dominirajuća Hamburger galaksija na 35 milijuna svjetlosnih godina , a u pozadini na desetine galaksija udaljenih i nekoliko milijardi svjetlosnih godina. Na snimci je uhvaćeno i više kvazara, pa i jedan od kojega je svjetlost prema nama krenula prije 11 milijardi godina.
Neću baš oduzeti posao zvjezdarnici u Višnjanu, ali nikad ne znate što može uletjeti… I poruka svim astroamaterima – provjeravajte što vam je na fotografijama. Komet koji će izbrisati civilizaciju mogao bi nositi vaše ime!
Optički sustav: Grond (Celestron C11 XLT), Starizona LF 0.7 reducer/flatener/coma corrector
Kamera i filteri: ATIK 383L+ mono, LRGB filteri
Montaža i vođenje: SW EQ6-R Pro, motorno praćenje, vođen kroz OAG sa QHY5IIm kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije:9X15min L, RGB – fotografija Leo Tripleta snimljena 16.02.2016 sa Equinox ED 120 i QHY9c
Software: SG Pro, PHD2, obrada Pixinsight 1.8, PS-CS6
Predivno!!! 😍😍😍😍
Hvala Ivona!!!
Bravo!!! 😍😍🤩🤩👏👏
Hvala još jednom!!! 🙂
Saša, ovo je nevjerojatno! Ovo je… NEVJEROJATNO! Napravio si nešto, što ja osobno, nikada još nisam vidio. Nikada nisam naišao na takvu prekrasnu fotografiju koja prikazuje veličanstvenu galaksiju, s toliko detalja. Na kojoj se vide nakupine tamne prašine, da izgleda tako realistično kao da ju mogu rukom dotaknuti i zavrtjeti. Tako mi se čini. I onda ono što nitko ne očekuje, prava prometnica, igralište po kojemu jurcaju asteroidi! I to ne samo jedan nego cijela skupina, svaki ide u svom pravcu i nije ga briga za sve ostalo. Mislim, ovo zbilja zaustavlja dah. Ujedno je i zanimacija, uživao sam tražeći ih i gledajući kako putuju. Zbilja impresivno. U jednom kadru snimio si ono što se događalo prije nekoliko desetaka minuta, pa sve do nepojmljivo dalekih prostranstava udaljenih od suludih 11 i više MILIJARDI godina. Ej, ne milijuna, nego milijardi! Usudio bih se reći, da si u ovoj fotografiji posegnuo u same “trenutke” na početku svemira. Dobro, nedostaje ti koja milijarda svjetlosnih godina, ali nećemo gledati na “sitnice”. Koja milijarda godina ‘vamo ili tamo, ionako to ne možemo pojmiti svojim ograničenim umom, bez upotrebe matematike. Uglavnom, čini mi se da si našao novi dom svojem Slikoplovu, što mi je jako drago. 🙂 Nadam se da ćemo još dugo vremena moći uživati u tvojim astrofotografskim pustolovinama i u njima uživati kao ovoga puta. 🙂
Oprosti što kasnim sa odgovorom, još nisam potpuno ovladao sa praćenjem komentara na blogu… Još na njemu radim sa Kenom
Ali hvala, hvala, hvala ti na ovim krasnim riječima. 🙂 Sreća je da i tebe imamo. Pa kroz Astroforum su odgojene već sad generacije astroamatera i astrofotografa. Među njima i ja. 🙂 🙂 Tu smo, stari moj i nedamo se još 😉