Blog

Bubble – Hubble – NGC 7635 u Hubble paleti

Bubble – Hubble – NGC 7635 u Hubble paleti

Goodbye yellow brick road

Na putu od žutih cigli

Puhao sam zvjezdanim vjetrom

I stvorio balon od sapunice

Zove za dodirom

A tamo prasak zvijezde i crna jama

Ne možeš joj pobjeći

Ili samo kolaps

Urušavanje bez glasa

Kao da je zalud sjala

Na putu od žutih cigli

Nedavno sam konačno dovršio obradu fotografije iz 2019.

Kakve veze ima sa yellow brick roadom? Relativno jednostavno. Prije par dana sam pogledao film Rocketman o životu Eltona Johna i premda me njegova muzika nije nikad privlačila, film mi se svidio. Čak sam tijekom gledanja povremeno tapkao nogom u ritmu. Na kraju sam iste noći završio preslušavajući njegove pjesme. I znate što ću vam reći… Imao sam pravo prije… nisu me se dojmile. Osim jedne… Goodbye yellow brick road.

Kad pišem tekst uz fotografiju ona obično pronađe neki dio mene, neki dio svijeta u kom živim. Te noći ta pjesma i ova fotografija spojile su se u jedno. Sapuničasti yellow brick road. 🙂 Pjesma i za mene ima više značenja. Ali neću ih reći… pronađite svoje. Ili još bolje… samo promatrajte taj balon od sapunice… možda počne pričati i vama…

Bubble nebula nalazi se u sazviježđu Kasiopeje, udaljena oko 8500 svjetlosnih godina. Na pola puta između nje i Kefeja, njenog mitskog supruga. Mjehurić je plod izuzetnog jakog zvjezdanog vjetra mlade masivne zvijezde. Sa negdje 45 masa sunca riječ je o zaista velikom plavom divu. No, kod zvijezda, kao i u nekim drugim slučajevima, velike stvari kratko traju. Zbog velikog gravitacijskog pritiska, kako bi se zadržao ekvilibrij zvijezde broj nuklearnih reakcija mnogostruko je uvećan u odnosu na naše Sunce. Stoga ona i znatno brže troši svoje gorivo. Tako će ova zvijezda vrlo vjerojatno skončati u eksploziji za 10-20 milijuna godina… Živjeti će gotovo 1000 puta kraće od Sunca! No prema spoznajama iz zadnjih nekoliko godina postoji mogućnost i da će nakon potrošnje svog nuklearnog goriva samo kolabrirati u crnu rupu… A šareni svijet oko nje će bez njenog svjetla i zračenja utonuti u mrak.

Zvijezda odgovorna za osvijetljene magličaste dijelove i stvaranje mjehurića nalazi se bliže donjem dijelu mjehura. Uzrok nesimetričnom širenju mjehura trebala bi biti različita gustoća međuzvjezdanog plina i prašine u okolišu zvijezde. Pretpostavlja se da je zvijezda stara oko dva milijuna godina i još je povezana s oblakom plina i prašine iz kojeg je nastala. Spektroskopsko mjerenje fronte mjehura pokazalo je da se on širi brzinom oko 2000 km/s. Kad odvrtimo vrijeme unatrag u odnosu na širenje 10 svjetlosnih godina (SG) velikog mjehurića ispada da se on počeo širiti prije svega 750godina. No na Wikipediji stoji podatak da je širenje počelo prije 40000 godina, što je čudno jer po tome bi ispalo da je širenje nekada bilo daleko sporije nego sada. Najbolje da za 50tak godina napravim ponovo snimku i usporedim. Jasno će se vidjeti brzina širenja 😉

No ono što je sigurno – sa vremenom mjerenja postaju sve preciznija i ovaj misterij će biti riješen. No još uvijek ostaje da vidimo što je uzrok da zvijezda odjednom, nakon 2 milijuna godina života, započinje jako otpuhivati zvjezdani vjetar… Osim zvjezdanog vjetra ova zvijezda snažno zrači ultraljubičastom svjetlošću . Ta svjetlost pogađa atome vodika u maglici koja još okružuje zvijezdu i oni joj mahnu zauzvrat u crvenom dijelu spektra.

Ova fotografija snimana je uskopojasnim filterima koristeći takozvanu Hubble paletu (često se koristi prilikom snimanja Hubble teleskopom) – Emisijska linija sumpora je crvena, vodik je zeleni, a kisik plavi. No originalna hubble paleta kod ovog objekta daje meni nevjerojatno neugodnu zelenu magluštinu…

Igranjem s tonom boje u PS-u dobio sam ipak daleko ugodniji rezultat prezentiran na početku.

Osim toga često se uskopojasna fotografija kombinira u HOO varijanti – vodik je crveni, a kisik i plavi i zeleni. Na taj način maglice imaju prirodniju boju.

Za usporedbu evo i jedne starije fotografije koja je snimljena kamerom u boji. Zvijezde su tu proporcionalno svijetle u odnosu na svjetlinu maglice, ali ujedno i zagušuju pogled na maglicu, pa se kako bi vidjeli njene detalje ukoliko je moguće, koristi snimanje uskopojasnim filtrima.

Na kraju…. ma znam da ćete otići poslušati Goodbye yellow brick road… pa da se ne mučite. 😉

Optički sustav: Anglachel (SW Equinox ED120)
Kamera i filteri: ATIK 383L+ mono, Ha, SII i O3 filteri
Montaža i vođenje: SW NEQ6 belt mod, motorno praćenje, vođen kroz OAG sa QHY5IIm kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: Ha 8X900s, O3 16X900s, SII 2X900s
Software: Nebulosity, PHD, Pixinsight, Photoshop
Mjesto i vrijeme: Krivaja Vojnićka/Ražanj 08.01.2019.
i 27.08.2019.

Leave a comment