O kapetane, moj kapetane
Veliš da hvatam dane
A nezgodnih dana ima
suhog pijeska međ prstima
Bez brige na tom pijesku plutam
Bez potrebe da danima lutam
Bez želja da njima sam sputan
Bez snova da ostvarim budan
No čovjek je carpe diem
Carpe diem je spoznaja brijem
Za spoznaju treba mir
A mir je bez brige đir
Kolo jedno to je
Igraju njih dvoje
Bez brige hvataj dane
Mufasa, moj kapetane
Prvo jedna važna informacija o meni… Jeste li znali da sam u znaku lav. U podznaku isto lav. Sad sve znate o meni i ostatak teksta je bespredmetan. 😉 🙂
No, za razliku od izmišljenih priča, ja sam na nebu uhvatio pravog lava… I to ne bilo kojeg. Mufasa je to!
Veliki vladar savane stradao je u namještaljci svog brata Scara. Pregažen gnuovima završio je na nebu i čekao da ga ulovim. A njegov sin Simba je gonjen osjećajem krivice pobjegao u džunglu. Tamo sreće Pumbu i Timona. Gurue Hakune Matate – života bez brige. Specijaliste u ispusima i podrigivanjima i na sve ono što naporni život bez brige donosi. Priča još traje, ali činjenica je da je Simba na neki način bio pročišćen kroz Hakuna Matatu i poslije postaje spreman da preuzme svoju ulogu u kružnom toku života.
Prije nekoliko godina, kao zagriženi Carpe Diemovac došao sam u raspravu s jednom Hakuna Matatovkom. Carpe Diem- uhvati dan. Život je kratak… iskoristite lijepe stvari… poljubi djevojku, spoznaj, napravi, učini nešto izvanredno… uhvati dan jer svi smo hrana za crve… Carpe Diem kojeg sam prvi put sreo u filmu Društvo mrtvih pjesnika Petera Weira, sa nenadmašnim učiteljem Robinom Williamsom, mojim kapetanom.
Njeno je glavno bilo da na taj način stalno stvaraš pritisak da moraš nešto napraviti. Ma koliko to bilo dobro, samo to moranje je stres koje umanjuje užitak. Samo se opusti i uživaj u životu kaže, a lijepe stvari će doći…
I onda se pokušam opustiti i gotovo da uspijem, kad crv Carpe Diema krene, vuče ka noćnom nebu, izazovima… A astrofotografija je super hobi, ali je i vraški zahtjevna. I nekad ti je dosta svega i napora i besane noći i iscrpljenosti slijedećih dana i obrade koja se dugo razvuče i tehničkih detalja koji su gotovo beskrajni. Najradije bi nekad samo Hakuna Matatao i zaboravio na sve.
No na kraju, nakon 30tak sati ekspozicija u razmaku od dvije godine, na različitim lokacijama, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja obrade tijekom tog vremena, samo u ovom zadnjem pokušaju 3 večeri i noći – dobiješ ovo i znaš da je vrijedilo:
Kad bi mi Hakuna Matata donio ovakav uvid u 12.000 godina staru dubinu svemira… sve tananosti svemirske prašine, sva titranja koje i najsitnije zvijezde donose u duhu. Raskošni plavi kisik i crvenkasti sumpor na podlozi od molekularnog vodika. Sve to na međi sazviježđa Kefeja i Gušterice, osvijetljeno jednom od najsjajnijih poznatih zvijezda – WR 153ab.
Wolf Rayet zvijezde su najčešće izuzetno masivne zvijezde koje su već potrošile vodik i sada još većom energetskom rasipnošću fuziraju helij u teže elemente. Zbog visokih površinskih temperatura (i preko 100 tisuća stupnjeva, 20-tak puta toplije od površine našeg sunca) samo je manji dio svjetlosti izračen u vidljivom dijelu spektra, dok se većina nalazi u ultraljubičastom području. No upravo to ultraljubičasto zračenje zaslužno je za podizanje elektrona na širu ovojnicu atoma, a ponovnim spuštanjem tih elektrona bliže jezgri emitira se svjetlost – plava kisika, crvena sumpora i vodika. U ovom slučaju zbog tehnike snimanja vodiku je dodijeljena zelena boja. No zeleni vodik prezaguši fotografiju pa ga je potrebno iskorigirati. Inače bi fotografija izgledala ovako:
No, na žalost za sve ljubitelje Kralja lavova, ni nebeski Mufasa (za razliku od Hajduka 🙂 ) ne traje vječno. WR153 je sad pri kraju svog burnog života. Nakon helija početi će fuzioniranje ugljika, kisika i tako sve do željeza. A za fuzioniranje željeza zvijezdi je potrebno više energije od onoga što se od fuzije dobiva. I zvijezda naglo gubi energiju sposobnu da održava zvijezdu od kolapsa. A čim dođe do kolapsa, zvijezda ili eksplodira kao super nova iza koje ostane neutronska zvijezda ili crna rupa, ili samo nastavi kolaps u crnu rupu. I zbogom Mufasa… No negdje drugdje neka druga zvijezda obasjat će neke druge oblake i nove likove u našoj mašti.
Ima tu još interesantnih objekata, ali možda je najinteresantnija sitna planetarna maglica G101.5-00.6 dolje desno… Morat ćete je sami potražiti. 😉 Ostatak je to zvijezde poput našeg Sunca. U svom zadnjem dahu otpuhnula je vanjske napuhane slojeve zvijezde i zbila se u vrućeg bijelog patuljka koji obasjava odbačeni plin i prašinu.
I što sad… da trčim odmah isti tren fotografirati drugo pa opet borba?
Ne. Carpe diem mi je stvorio ovaj trenutak i vrijeme je da Hakuna Matata uživam u njemu. Jer život je niz spojenih trenutaka i one najuzvišenije treba njegovati, osvijestiti. pustiti da te prožmu. I biti spreman da primiš novi trenutak.
Hakuna Matata Carpe Diem dragi moji. Hakuna Matata Carpe Diem Mufasa, moj kapetane.
Objekt: Maglica lav- Sh2-132
Optički sustav: Meade 80/480 APO triplet, 0.85 SW reducer/flattener
Kamera i filteri: ATIK383L+ mono, Ha, O3, S2 filteri
Montaža i vođenje: NEQ6, belt mod, vođeno kroz off axis guider
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: Ha 8X30min, 18X20min; O3 8X30min, 14X20min; S2 1X30 min, 6X20min
Software: Sequence Generator Pro, Pixinsight, PSCS6
Lokacija i vrijeme: Ražanj/Park tamnog neba Petrova gora, 2018 – 2020
Leave a Reply