Markarianove galaksije i prijatelji

Markarianov lanac je niz galaksija u središtu zviježđa Djevice u skupu Virgu posložene u luku zbog čega gledajući sa Zemlje izgledaju kao lanac. Ponekad izgled ne vara pa je u ovom slučaju utvrđeno da je dio niza galaksija uistinu povezano sličnim smjerom i brzinom gibanja. Ovo otkriće pripisano je armenskom astrofizičaru Benjaminu Markarianu po kojem je lanac galaksija dobio ime, iako ih on sam nije otkrio.

U centru fotografije nalazi se velika svjetla eliptično-lećasta galaksija (E3 ili S0) M86 ili NGC 4406, na udaljenosti od 52 milijuna svjetlosnih godina, prividne magnitude 9,8. Ova galaksija juri prema našoj brže od ostalih Messierovih objekata što nije neobično s obzirom da njena velika masa ima snažno gravitacijsko polje koje lako ubrzava brzinu njenog kretanja. To je izmjerio teleskop Chandra X snimajući njen plavi pomak u rendgenskom području. Sastoji se od 3800 kuglastih skupova ili 400 milijardi zvijezdi. Također, uočeni su zvjezdani izbačaji za koje se smatra da su ostaci bijelih patuljaka koje je galaksija privukla k sebi i proždrla.

Desno od nje, nalazi se velika svjetla eliptična galaksija (E3) M84 (ili NGC 4374), na udaljenosti od oko 60 milijuna svjetlosnih godina s prividnom magnitudom 10,1. Hubbleov spektograf snimio je njenu vrlo aktivnu jezgru koja snažno zrači i izbacuje zrake čestica dok se materijal plina i zvijezdi vrti brzinom od 400 kilometara u sekundi i to na udaljenosti od 26 svjetlosnih godina od središta galaksije, gdje se kako se smatra nalazi crna rupa. Astronomi su uspjeli mapirati gibanje plina kojeg gravitacija privlači unutar jezgre galaksije pa su zaključili da tu postoji supermasivna crna rupa. Također, izračunali su da takva crna rupa sadrži najmanje 300 milijuna solarnih masa. Dakle, ako bi pokušali shvatiti ove brojke, dobili bi predodžbu kako izgledaju supermasivne crne rupe ukoliko bi mogli zamisliti izgled i ponašanje ovako egzotičnih objekata noćnog neba s obzirom da crne rupe još nitko nije vidio, barem ne uživo. Ova galaksija poznata je i po svojim dvjema supernovama, jednoj otkrivenoj 1957., a drugoj 1991.

Skroz lijevo na našoj fotografiji (u stvarnosti su u blizini centra ovog lanca), nalaze se galaksije NGC 4438 i NGC 4435 (ili Arp 120), poznate kao Oči galaksija ili Markarianove oči, za koje se smatra da su u međudjelovanju. Udaljene su oko 52 milijuna svjetlosne godine od nas.

Na fotografiji skroz lijevo (ova najljepša galaksija) je spiralna galaksija NGC 4438 (SAa), sastoji se od relativno mlade zvjezdane populacije (190 milijuna sv. godina) unutar jezgre te repova plina i prašine za koje jedni smatraju da je nastao međudjelovanjem s okolnim galaksijama te naročito s pratiteljem NGC 4435, a drugi da je taj rep prividan jer je dio galaktičkog fluxa (IFN) svih zvijezda Mliječne Staze. Prividna magnituda joj je 10,17.

Susjedna galaksija NGC 4435 je lećasta galaksija (S0), prividne magnitude 10,8 za koju su astronomi izračunali postojanje male crne rupe unutar njenog izbočenog središnjeg dijela. 

Neki od brojnih, ali većih susjeda na ovoj fotografiji su: NGC 4425 lećasta galaksija (S0-Aa) prividne magnitude 11,83 na udaljenosti od 54,7 m.sv.g.; NGC 4388 prividne magnitude 11.02 Barred spiralna galaksija (Bb), tip Seyfert 2 galaksija, na udaljenosti od 63,46 m.sv.g.; NGC 4402 spiralna galaksija (SAb), prividne magnitude 11.8, na 48,5 m.sv.g.; NGC 4425 prečkasta spiralna galaksija (SB0-a), prividne magnitude 11.8 na 54.7 m.sv.g., NGC 4387 eliptična galaksija (E) prividne magnitude 12,12, na 55 m.sv.g., IC 3355 nepravilna galaksija (Im), prividne magnitude 14.86, na 4.9 m.sv.g., IC 3363 eliptična galaksija (dE7) prividne magnitude 14,54, na 39 m.sv.g.; …

Na ovoj fotografiji snimljeno je svega 98 galaksija, svaka sa svojim svijetom zvijezdi, plina i prašine, tamne tvari i energije koje se vrte nemilosrdnom brzinom oko svoga središta u kojima se skrivaju, kako se smatra, crne rupe usisavajući u sebe sve što nam je vidljivo, ali i nevidljivo, no mjerenjima i snimanjima možemo zaključiti o postojanju nama neobičnih objekata koje teško možemo predočiti  umu koji je navikao gledati svakidašnje stvari i obavljati rutinske radnje. Ipak, uvijek možemo zastati ispod neba i osvijestiti trenutak svoga života i beskonačnost prostora i vremena s kojima raspolažu noćni objekti gdje se možda netko negdje jako daleko isto to pita u svojoj galaksiji gledajući u smjeru prema nama.

Teleskop: Skywatcher 200p
Kamera: ASI 1600mm pro
Montaža: NEQ6 pro
Vođenje kroz SW 9×50 finder guider
Guide kamera: QHY5L-IIc

Ekspozicije: Lum  -104×120 sek
                  Crveni- 18×120 sek
                  Plavi – 16×120 sek
                  Zeleni – 16×120 sek

Join the Conversation

  1. Miroslave i Neno, ovo je prekrasno. Ne znam u čemu sam više uživao, u fotki ili tekstu. Gledam te sve mrljice svjetlosti na fotografiji i ostanem zapanjen koliko je to zapravo puno zvijezda i svjetova na jednoj slici. Jako impresivno. A i naučio sam podosta iz teksta. Tako je dobro sročen i zanimljiv da sam ga pročitao u jednom dahu, povremeno skrolajući do fotke i tražeći to što se nalazi u tekstu. Što reći nego bravo, bravo, bravo! Ja nemam ni znanja ni hrabrosti upuštati se u takvu avanturu lova na fotone koji nam dolaze iz tako dalekih vremena i dimenzija u prostorvremenu, pa mogu jedino uživati i naslađivati se u vašim prekrasnim fotkicama i sjajnim tekstovima koji ih zaokružuju čineći ovakve prelijepe cjeline malih dragulja astronomije i astrofotografije. Čestitam vam još jednom i skidam vam kapu duboko se poklonivši nad vašim astronomskim majstorijama. Živili! 🙂

    1. Miroslav i Nena Author says:

      Hvala ti puno na lijepim riječima Danijele. To nam je poticaj da i dalje tako nastavimo.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Scroll to top
Close