Unutar naše galaksije, na udaljenosti od oko 450 svjetlosnih godina od nas, nalazi se jedno od nama najbližih područja u kojem se rađaju zvijezde. Poznato je kao molekularni kompleks Južne krune u kojem plamte crveni i plavi dragulji, unatoč mrkoj tami koja ih okružuje. To su maglice osvjetljene novim mladim zvjezdanim objektima (YSO) od kojih su neke protostelarne, a neke prestelarne prirode. Infracrvenim promatranjem izmjereno je da se molekularni kompleks sastoji od 50 solarnih masa molekularnog plina protežući se na nekoliko svjetlosnih godina. Također, prepoznate su molekule vode i Herbig Haro objekti (HH). Na našoj fotografiji, snimljeni su slijedeći HH objekti: 82, 97, 98, 99, 100, 101 i 104, a izgledaju kao male crvene nakupine, svjetleće petlje i lukovi.
HH objekti su tek rođene i mlade zvijezde, mlađe od 10 milijuna godina, mase od 2 do 10 masa Sunca, tipa A ili B (HAeBe). Nalaze se pred-glavnim nizom (H-R dijagrama) pripremajući se za glavni niz. Ovo je samo faza života zvijezda koja traje do nekoliko tisuća godina. Nastaju kada se uski mlazovi djelomično ioniziranog plina izbačenih sa zvijezda sudare s obližnjim oblacima plina i prašine brzinom od nekoliko stotina kilometara u sekundi. HH posjeduju cirkumstelarni akrecijski disk čija površina može biti osvjetljena zračenjem sa zvijezde koja se nalazi skrivena iza diska plina i prašine. Dio svjetlosti zvijezda može se reflektirati s površine diska te prikazivati emisijski spektar.
U sredini fotografije nalazi se refleksijsko emisijska maglica NGC 6729 (Be 159, C 68) odnosno maglica R Južne krune, nazvana po nepravilno promjenjivoj mladoj proto zvijezdi R Južne krune koja ju osvjetljava. Ova zvijezda se još uvijek oblikuje pa uzrokuje promjene sjaja maglice od 10 do 14.6 magnitude. Prema nekim istraživanjima, brzo kretanje obližnjih oblaka plina i prašine preko maglice dovode do promjene sjaja. Maglica Južne krune je promjenjiva ne samo po sjaju već i po obliku pa je se još svrstava u kometne maglice jer izgleda kao komet oblikovan vjetrom nošenim sa zvijezde. Zvijezda R Južne krune smještena je u “jezgri kometa”, a u “repu kometa”, nalazi se također, promjenjiva zvijezda, T Južne krune. Najčešće se u literaturi ova maglica spominje kao maglica Ventilator, a nas više podsjeća na širom otvorena usta upravo spremna nešto progutati iznad kojih dvije zvijezde plamte kao dva proždrljiva oka. Tu se nalazi najupečatljiviji primjer HH 100, crvena mrljica na vrhu tamnog luka, odnosno u sredini gornjih usana te HH 98 i 104 u plamtećim očima.
Najgornje plave maglice su odrazne ili refleksijske maglice NGC 6727 i NGC 6726 (Be 160). Ove maglice pripadaju istoj maglici, samo ju dvije mlade zvijezde osvjetljavaju i dijele na dva područja. U središtu odrazne maglice NGC 6727 dominira zvijezda TY Južne krune s rasponom magnitude između 9,39 i 9,81. Najsjajnija zvijezda koja se odražava u refleksijskoj maglici NGC 6726 je zvijezda HD 176386, udaljena na 448 svjetlosnih godina od nas, magnitude 7,2. Obje zvijezde nalaze se u pred-glavnom nizu.
Ispod ovih maglica, nalazi se odrazna plava maglica IC 4812 s dva difrakcijska šiljka što upućuje na prebivanje dvostruke zvijezde. Ove bijelo plavičaste dvostruke zvijezde BSO 14, sastoje se od zvijezde HD 176270 zvjezdane veličine između 4,0 – 7,30m te njenog pratitelja HD 176269 zvjezdane veličine između 6,59 – 7,55m. Maglica je dio istog plina i prašine kao i NGC 6726/27 te iste udaljenosti kao i NGC 6729.
Između NGC 6729 i IC 4812, smjestila se mala i složena odrazna maglica Bernes 157 (Magakian 782) na udaljenosti oko 450 godine svjetlosnih godina od nas. Okružuje zvijezdu V 709 Južne krune, prividne magnitude oko 10. Najgušći dio maglice proteže se na 8 svjetlosnih godina. Oko Be 157 nalaze se svijetle i tamne maglice, od kojih je veliki kompleks tamne maglice u obliku bumeranga (na našoj fotki vidi se samo jedan njegov manji dio) dobio njeno ime, iako zaslužuje drukčiju oznaku od ove male maglice.
Ovaj kompleks svijetlih i tamnih maglica, osvijetljenih zvijezda, Herbig Haro objekata, fotografiranih u širokokutnoj kompoziciji, astrofotografe podsjeća na oblik mravojeda pa je kompleks poznat i pod imenom Mravojed maglica. Zanimljivo kako za stvaranje novog života zvijezda trebamo svijetle i tamne maglice. U tamnim maglicama gravitacijom se skuplja zvjezdani plin, prašina i vodik, koji stisnuti počinju privlačiti sve više i više materijala na sebe dok zvijezda ne zasvijetli i osvijetli okolnu maglicu pa nastane svijetla maglica. Svjetlo u mraku. Očito je da za početak života moramo imati ravnotežu svjetla i tame. Jedno bez drugoga ne bi stvaralo život kakvog poznajemo. Ako bi imali previše svjetla ili previše tame, samo dobre ili samo loše pojave, sve bi postalo jedno i ne bi mogli razlikovati dobro od lošega. Možda tada ne bi bilo problema i ne bi se morali boriti svaki dan da preživimo, samo bi uživali… Je li to cilj? Ako je to cilj, onda znamo, gledajući svijet u kojem živimo, da moramo još puno učiti, razvijati se i stvarati dok ne postignemo samo svjetlo. Do tada, svijetlimo tu i sada, u svojoj okolini koliko god možemo, a nekom drugom prilikom ćemo svijetliti kao jedno u nekom drugom svemiru.
Teleskop: Planewave CDK24
Montaža: Mathis Instruments MI-1000/1250
Kamera: FLI PL9000
Ekspozicije: Astrodon Blue Tru-Balance E-Series Gen 2: 17×600″(2h 50′) bin 1×1
Astrodon Green Tru-Balance E-Series Gen 2: 18×600″(3h) bin 1×1
Astrodon Luminance Tru-Balance E-Series Gen II: 25×600″(4h 10′) bin 1×1
Astrodon Red Tru-Balance E-Series Gen 2: 25×600″(4h 10′) bin 1×1
Ukupno vrijeme integracije: 14h 10′
Leave a Reply