Live fast die young – Crescent nebula (NGC 6888)


Često su ljudi upućivali pogled u zvijezde i povezivali ih sa ljudskim društvom i životom. Stvarali su tako brojne mitove, pa i predviđanja zbivanja u našim životima koristeći međusobne položaje zvijezda i planeta. No manje više, takve su spoznaje i poveznice ostale na nivou vizualnog promatranja bez optičkih pomagala. Sad imamo teleskope, imamo kamere i imamo spoznaje o tome što stvarno znače nebeske pojave. I izgubila su se tumačenja utjecaja na društvo, znanost ih je izgurala na margine ljudske ignorantnosti.

No, kad bi sada pogledali na nebo na kakav način bi mogli protumačiti poruke koje nam zvijezde šalju? Što nam na primjer Maglica Crescent, NGC6888 može reći o nama? Što nam o ljudskoj biti može reći zvijezda HD 192163 koja se nalazi u njenom središtu?

Nekih 5000 godina svjetlosti od nas, na zamišljenom vratu zviježđa Labud smjestila se ova izuzetno sjajna zvijezda. Prije oko 4,5 milijuna godina nastala je kao dio OB1 Cygnus grupe zvijezda. Početna masa joj je bila veća od 30 masa sunca. Tako masivna zvijezda imala je unutar sebe ogroman volumen u kojem su temperature pod gravitacijskim pritiskom  dosezale razinu za pokretanje nuklearnih reakcija – sprva spajanje vodika u helij. Kako je kod plavih superdivova riječ o vrlo značajnom udjelu zvjezdanog volumena, tako te ogromne zvijezde ubrzano troše gorivo. Predviđeni vijek ove zvijezde je manji od 5 milijuna godina. Usporedimo to sa našim Suncem koje će živjeti 10 milijardi godina – vidimo da je životni vijek ove zvijezde 2000 puta kraći!

NGC 6888 Crescent nebula (Maglica polumjesec)

No, negdje prije 400 tisuća godina ova zvijezda je počela trošiti zadnje zalihe vodika i napuhala se u crvenog diva, da bi nedugo zatim svojim zvjezdanim vjetrom otpuhala vanjske slojeve crvenog diva, te se pred nekih 250 tisuća godina urušila i pod novim, povećanim pritiskom počela „sagorijevati“ helij pretvarajući ga u ugljik. Tako ogoljena helijeva jezgra kreirala je ogromne temperature, koje su se kroz snažnu konvekciju (uzdizanje toplijih dijelova prema površini) odrazile i na površinu zvijezde. Na njoj su se počeli odvijati burni procesi i uskomešani tokovi, a visoke površinske temperature od 70 tisuća kelvina i jako magnetno polje generirali su snažni zvjezdani vjetar koji se brzinama od 3 milijuna kilometara na sat udaljava od zvijezde.

Sve takve zvijezde su astronomi Charles Wolf i Georges Rayet 1861, uočivši njihove široke spektralne linije uzrokovane tim burnim procesima, identificirali kao Wolf Rayet zvijezde.

Zvijezda HD 192163 je tako identificirana kao WR 136. A takve zvijezde su izuzetno rijetke. Zahvaljujući njihovom relativno rijetkom nastanku i kratkom životnom vijeku u našoj galaksiji identificirano je tek 150 WR objekata od kojih su velik postotak i višestruki zvjezdani sustavi.

Interesantno je da snažnim zvjezdanim vjetrom WR 136 gubi svakih 50 tisuća godina masu jednog našeg Sunca! On se sudara sa prethodno odbačenim vanjskim slojevima crvenog diva i u sudaru kreira brojne filamente. Sama zvijezda svojim visokim udjelom ultraljubičastog zračenja pogađa te filamente koji se vide na fotografiji u karakterističnim bojama za emisijske linije vodika (crveno) i kisika (plavičasto).

Sama zvijezda će za nekih stotinjak tisuća godina skončati svoj život u spektakularnoj supernovi, eksploziji u kojoj će vrlo vjerojatno biti formirana crna rupa, jedan od najčudnijih svemirskih fenomena u kojoj se kida tkivo prostor-vremena.

Sada kad pogledamo konačni rezultat tog procesa na fotografiji uistinu vidimo predivnu obojanu strukturu uronjenu u međuzvjezdani prostor koji je ispunjen oblacima vodika. Oblik same maglice je i izvorište njenog uobičajenog naziva – Crescent maglica, a često je zovu i Euro-znak maglica.

E sad, što bi nam ova zvijezda i maglica mogle reći? Možemo li u stilu davnih ljudi prepoznati njen utjecaj na naše živote? Prva stvar koja mi pada na pamet kod pogleda na ovu fotografiju i spoznaje o njenoj prirodi je – Živi brzo i umri mlad. Procesi koji su unutra odvijaju su burni, nepredvidljivi i fantastično snažni, a životni vijek u odnosu na zvijezde nekakve srednje veličine iznimno kratak.

Podsjeti me to na sve one ljudske zvijezde koji su nas napustili u vrhuncu svojih burnih, kratkih života… Janis Joplin, Jimy Hendrix, Jim Morrison, Amy Winehouse, Kurt Cobain…

Sam Kurt Cobain je i u svom oproštajnom pismu napisao riječi iz pjesme Neila Younga: „It’s better to burn out than to fade away“ – bolje je izgorjeti nego tiho nestati. Na prvi pogled, to zaista izgleda kao priča koju nam ova maglica priča.

No što je sa tisućama drugih koji su tako brzali i umrli mladi tražeći samo kratkotrajno zadovoljstvo? Bezimeni predozirani u mračnim ulicama, izgorjeli u olupinama jurećih automobila. Što su nam oni ostavili? Osim u smrti nestale ugodne omamljenosti  i adrenalina izgubljenog u buktinji, sada je tu samo tuga, praznina, crna rupa. Da li nam to zvijezde poručuju?

No priča sa eksplozijom zvijezde nije gotova. Ona u najvećoj eksploziji u svemiru iz svoje utrobe oslobađa teže elemente koji su se formirali u nuklearnim reakcijama i u samoj eksploziji. Željezo, Natrij, Ugljik, Kisik, Fosfor, Dušik i brojni drugi elementi tu su zahvaljujući  eksploziji umiruće zvijezde. Bez tih eksplozija ti se elementi ne bi proširili svemirom, ne bi se od njih formirale i nove buduće zvijezde i planeti. I na jednom od njih za kojeg znamo život i ljudi.

Zvijezde su umrle da bi mi mogli živjeti.

I sad kad se s tom spoznajom vratimo u ono Živi brzo i umri mlad. Sjetim se opet onih preminulih ljudskih zvijezda. I uistinu, ono „živi brzo“ poprimi sasvim drugo značenje, jer oni nisu živjeli samo brzo nego su prije svoje smrti obogatili ljudsko društvo i brojne generacije.  Vjerujem da nam zvijezde ipak poručuju da živimo ispunjeno, da obogatimo i sebe, a svojim primjerom makar i sitnim koracima i društvo oko sebe.

Mogu se nadati da ću i ja tako živjeti ispunjeno i umrijeti mlad. Ispunjeno tako da učinim svijet barem malo boljim mjestom, a mlad tako da i sa drhtavim rukama zadržim dijete u sebi. Zaigran, vedar, sa otvorenim srcem za sve.

Jer i zvijezde su me tako naučile.

Optički sustav: Skywatcher Equinox ED120
Kamera i filteri: ATIK 383L+M @ -10°C, HaO3RGB Baader filteri
Montaža i vođenje: SW EQ6R-Pro, motorno praćenje, vođen kroz OAG sa QHY5IIm kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: Ha 10X15min, O3 19X20min, RGB 18X5 min svaki kanal
Software: NINA, Pixinsight 1.8, PS-CS6
Lokacija i vrijeme: Ražanj 21.05.2023., 24.-26.06.2023.,
18-21.07.2023.

2 responses

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *