Pjegavo savršenstvo

Nakon lova na fotone i gotovo neprospavane noći ta osunčana kasnoljetnja subota bila je savršena za ljenčarenje. Ali ne budi lijen, pa imam filter za Sunce… A Sunce duuugo nisam snimao. Sunčeva aktivnost mijenja se kroz period od 11 godina, a zadnjih nekoliko godina ona je bila na minimumu. Ni pjege, ni pjegice. Filter na teleskop, a na zadnju stranu planetarnu kameru. Sunce se, kao i planete snima u filmskom načinu. A onda se iz nekoliko tisuća filmskih sličica dobije konačni rezultat. Na prvi pogled sve je izgledalo dosta mutno, kao da je nefokusirano, bez ikakvih detalja. A onda 30tak dana poslije kad sam krenuo u obradu…Bam! Površina Sunca prekrivena je granulama kipuće površine koje nakon par desetaka minuta imaju potpuno drugačiji raspored. A među njima 3 grupe pjega: 2866,2868 i 2869. Mjesta su to gdje izbijaju sa površine silnice jakog Sunčevog magnetnog polja. Ta područja su tamnija jer su za oko 1500 stupnjeva hladnija od ostatka površine Sunca. No, kada bi ih gledali bez njihovog neposrednog okruženja i bez filtera te pjege bi bile sjajnije od površine Mjeseca i sjajile bi narančastom bojom.

Pjege su na Suncu uočene poodavno, još prije otkrića teleskopa. 1128. godine John od Worchestera je nacrtao mrlje koje je uočio gledajući put Sunca, a spisi nam govore da su promatrane već i u Kini i u staroj Grčkoj (Anaxagora). Nakon otkrića teleskopa godine 1610. izgleda da je Sunčeve pjege prvi uočio englez Thomas Harriot. Koji mjesec poslije i Galileo promatra Sunce te ustvrđuje da su pjege pojave na površini Sunca. No, to je izazvalo protivljenje u crkvenim krugovima i javila se protuteza da je Sunce dio nebeskog nepromjenjivog savršenstva i da ne smije imati pjege na sebi. Teorija koja bi potkrijepila takvo promišljanje, koje je bilo na snazi još od vremena Aristotela, išla je u smjeru da to nisu mrlje na površini Sunca već planeti koji se zbog blizine Sunca ne mogu vidjeti na drugi način.

Ipak, naknadna učestala Galileova promatranja pjega kroz 1612. i 1613. godinu jasno su potvrdila da su pjege pojave na Sunčevoj površini, da nastaju i nestaju. Brzinom kretanja pjega Galileo je utvrdio da se Sunce okreće jednom u 30-tak dana, što je izuzetno sporo s obzirom na brzine vrtnje planeta, ali to je već dio neke druge priče.

No dio ove priče je da nam Sunce daje toplinu, daje nam izvor energije za fotosintezu, daje nam život, a to ne bi mogla svaka zvijezda. Velike plave zvijezde su izuzetno vruće i imaju vrlo jako zračenje u ultraljubičastom dijelu spektra. Već po toj osnovi  bile bi smrtonosne, a ako znamo da takve zvijezde žive svega nekoliko desetaka milijuna godina jasno je da se oko njih ne bi niti stigao razviti život. S druge strane manje zvijezde od Sunca poput crvenih patuljaka žive  vrlo dugo. No, ni one nisu baš pogodne za život. Da bi bili u zoni u kojoj voda može biti tekuća moramo biti tako blizu toj slabašnoj zvijezdi da bi gravitacijski zaključala i držala sebi okrenutu samo jednu stranu planeta (kao što Zemlja drži Mjesec). Tako bi ta strana planeta bila užarena, a druga prehladna. Štoviše, crveni patuljci žive dugim, ali prilično burnim životom te imaju brojne izbačaje svoje mase koji mogu pogoditi bliski planet i doslovce sterilizirati sve na njegovoj površini.

I onda dignem pogled prema Suncu, zahvalan što nas obasjava baš takvo – pjegavo i savršeno. Nas 7.913.174.111 (u trenutku pisanja)… svakog sa svojim mislima, svakog sa svojim nadanjima, strahovima, sretnim i teškim trenucima, onih koji vole klasiku, koji vole jazz, metalce, alternativu, narodnjake, oni koji glasno govore i oni tihi, oni koji se gledaju u oči dok vode ljubav i oni koji vole orgije i sve to u različitim ljudima kao i istovremeno u jednom čovjeku… i svi smo nesavršeni, pjegavi, a upravo takvi smo savršeni dijelovi čovječanstva. Uistinu, volio bih da nema psihopata poput Hitlera, Staljina, Mladića, norveškog  Breivika i brojnih drugih primjera u povjesti čovječanstva. Ali ne bih volio ni da smo svi jednoobrazni, stalno nasmješeni, sretni, sa unificiranim „dobrim“ obrascima ponašanja. Evolucija i okruženje u kojem smo se razvijali učinili su da je svaka osoba drugačija, kako fizički, tako i mentalno i emocionalno i upravo je ta različitost bogatstvo koje čini čovječanstvo i što nas čini – pjegavima i savršenima.

Korištena oprema:

Teleskop: Skywatcher Equinox ED120 sa solarnom folijom

Montaža: Skywatcher EQ6-R Pro

Kamera: ZWO ASI290MC

Ekspozicija: 2337 sličica, 0,198ms

Vrijeme i lokacija: 11.09.2021, Krivaja Vojnićka