Ljubav slobode
Sloboda u ljubavi
Kozmos lutanja
Kad ih je otkrio 1786., William Herschel nije ni slutio na kakvo je bogatstvo naišao. Napisao je samo da je video pufaste mrlje.
No par stoljeća kasnije mogu reći – pogledati u 90 milijuna svjetlosnih godina udaljene nebeske oči ovog ranog proljeća bilo je nešto posebno.
Svako oko svoje, svako sa svojom pričom. Jedno već zrela eliptična galaksija koja je kako bi se u takvom obliku formirala prošla brojne sudare s drugim galaksijama. Drugo je još prekrasna spiralna galaksija. Prekrasna i posebna.
Obje galaksije se nalaze negdje na rubu zviježđa Djevice, relativno blizu zviježđa Glave zmije. NGC 5846 je ogromna eliptična galaksija i u središtu ima supermasivnu crnu rupu mase milijardu naših Sunaca koja je iz upravo u postupku hranjenja s okolnim materijalom. Kao posljedica hranjenja javljali su se već i jaki izbačaji materijala sa samog ruba crne rupe. U sudaru sa okolnim plinom i prašinom ti izbačaji su doveli do toga da cijela unutrašnjost galaksije bliješti X-zrakama. Ova galaksija ima i ogroman broj kuglastih skupova – njih 1200. Od toga 7 kuglastih skupova ima u svom središtu jake izvore X zraka što bi trebalo značiti da se i u njihovim središtima nalaze crne rupe.
Galaksiju NGC 5846 prati jedna manja eliptična galaksija NGC4846A koja nema izražen okolni halo, nego samo jako svijetlu središnju strukturu. Te dvije galaksije su već u interakciji i manju galaksiju su plimne sile iz već očistile od njenog pratećeg haloa.
A što je to posebno kod druge galaksije. NGC 4850 je samo naizgled lijepa, ali obična prečkasta spiralna galaksija. Ako je bolje pogledate, vidjet ćete da se u središtu prečke nalazi još jedna spirala i unutar nje – još jedna prečka! Galaksija unutar galaksije!
Ova spiralna i eliptična galaksija su samo naizgled zajedno. One imaju vrlo različite brzine kretanja i to u suprotnim smjerovima. Nekada su te dvije galaksije bile praktički jedna uz drugu i obično se u takvim slučajevima povežu u gravitacijskom vrtlogu, te se od njih formira nova galaksija. Ove dvije su izgleda tako brzo prošle jedna pored druge da su se one u toj svojoj brzini mimoišle bez nekog značajnog međusobnog djelovanja. Da li je eliptična galaksija uzorkovala pojavu nečeg što izgleda kao mala galaksija unutar galaksije? Da li je druga galaksija svojom gravitacijom natjerala oblake plina i prašine da se približe smrti u vrtlogu supermasivne crne rupe? Ne znamo. Tajne su to koje još kriju ove dvije galaksije. Vjerujem da je bilo interakcije, ali njihove brzine su bile tolike da su se samo kratko zadržale na udaljenosti na kojoj su imale snažnije djelovanje jedna na drugu i sad se dalje gibaju kroz svemirski prostor, naizgled netaknute, slobodne…
I ljudi nekad projure tako. On i ona, jedan pored drugog. U tom trenu naizgled zajedno, a svakim treptajem oka udaljeniji. Pred njima sloboda svemira, sloboda kretanja, sloboda odlučivanja, sloboda vremena, sloboda stvaranja i uništavanja. Sloboda bez granica.
No je li tako uistinu? Gdje je ta osnovna granica naše slobode? Je li ona u granicama država I nacija? Je li ona u slobodnom poduzetništvu, u liberalnoj ekonomiji? Je li ona sloboda od obaveza? Od briga? Od nametnutih drugih mišljenja? Je li to ona sloboda da radimo što god hoćemo dok god ne ugrožavamo tuđu slobodu? Sve je to sloboda od drugih.
Ali ima još jedna, nama još bliža granica slobode, a to je naše tijelo. Zatvor u kojemu su naše misli zarobljene. Možete hodati među tisućama ljudi i da svaki bude u svom vlastitom zatvoru. Nepovezani, neokrznuti.
No, možete i pokušati komunicirati. U razgovoru ćete podijeliti dijelove svoga duha sa drugima i u toj interakciji svi mi postajemo jedno drugo biće. Društvena osoba. Možemo i pisati, slikati, stvarati glazbu. dizajnirati zgrade, fotografirati,… sve načine na koji naš duh može izaći iz našeg tijela. Kroz taj način se ostvarujemo. Ne vise kao jedinke, nego kao dio svog okruženja. Slobodni izvan svog tijela.
No ni tako nismo nikad u potpunosti slobodni. Uvijek postoji jedan zatvoreni dio nas. Možda mračan, možda poseban, možda čudan, možda uvrnut ili neprilagođen ili… kojeg ne možemo podijeliti s nikim. Ili možda možemo?
Ljubav je ljudska gravitacija. I u tom posebnom spajanju te dvije galaksije, dvije osobe, otvara se mogućnost kakva ne postoji nigdje drugdje. Mogućnost da tvoje misli nisu ograničene tvojim tijelom, kad i one najdublje i najteže mogu preći tu granicu i odzvoniti u drugoj osobi i vratiti se pročišćene. Sloboda!
I kad se kroz to stvori razumijevanje i povjerenje tada je gotovo sve moguće. Jer će taj drugi znati da ti treba tvoje vrijeme da se oplahneš životom i to iskustvo i doživljaje vratiš nazad i obogatiš vaš odnos. Sloboda!
No znamo da bezbroj ljudi/galaksija dolazi u sudare I znam da veliki dio njih ne ostvari takvu slobodu kroz ljubav. Je li to svejedno ljubav? Moguće, jer svatko je od nas različit i svatko zadovoljstvo i mir može pronaći u različitom. Možda je dovoljno da ti kaže da se javiš kad dođeš kući. Ili da samo šutke sjede jedan uz drugo i svaki igra svoje igrice. Ili da cijele noći iz dana u dan vode ljubav. Ili ljubav majke prema svom djetetu, plač udovice nad nadgrobnim spomenikom svoga u borbi poginulog muža i još bezbroj drugih ljubavi ima… sve to može biti ljubav.
Možda ću se i ja skrasiti u jednoj takvoj, ljudskoj ljubavi. Ali proći život, a ne pokušati naći slobodu u drugoj osobi i drugoj osobi pokloniti isto tako nešto… to ne želim. Svi smo mi lutalice u tom kozmosu ljubavi. Izgubljeni često u ljubavi za slobodom, ne znajući da treba tražiti slobodu u ljubavi.
Optički sustav: Celestron C11 XLT, Starizona LF Reducer/Flattener/corrector
Kamera i filteri: ATIK 383L+M @ -15°C, LRGB Baader filteri
Montaža i vođenje: SW EQ6R-Pro, motorno praćenje, vođen kroz OAG sa QHY5IIm kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: Luminance 18X15min, RGB 5X5min svaki kanal, dark, bias
Software: SG Pro snimanje, obrada Pixinsight 1.8, PS-CS6
Lokacija i vrijeme: Krivaja Vojnićka 26.03.2022.
Leave a Reply